недеља, 13. новембар 2016.

Totalno dezorijentisana vremenom


-Pokušavam da se setim koji je datum,mozak se zablokirao i pogled mi je zaokupljen kalendarom.Gledam još uvek u te zapisane brojeve,ali mi u glavu jednostvno ne može ući današnji datum.Ne govorim o ovom datumu,već o bilo kome generalno (znam da prethodna rečenica nema apsolutnog smisla) i već je prošlo trinaest dana od kako je novembar počeo.Trinaest?!Pa šta sam ja uspela da uradim za tih trinaest dana,kako su prošli?Ove nedelje me je uhvatila neka školska euforija (izmišljam nove reči) i bila sam zaokupljena isključivo školom što se na kraju ubedljivo isplatilo,jer su odmah dobre ocene i rezultati izašli na videlo.Uglavnom sve se nekako odvijalo polako,ali je ipak sve brzo prošlo.Stres nije bio prisutan što je u suštini i najbitnije,ali zato nisam uspela da izbacim išta na blogu i to me iritira na samu pomisao.Juče sam se,u subotu ujutru,probudila oko 6 sati i uzela sam telefon da vidim koliko je sati i odmah sam primetila da mi alarm nije navijen i onako pospana sam ga navila i nakon toga sam se razmišljala koje časove imam i šta da obučem i na kraju sam se setila da je subota i da ne idem u školu i pritom sam brzo isključila alarm.Nešto slično mi se desilo i prošle subote.U zadnje vreme sam previše izgubljena..izgubljena u vremenu.

-Ho domandato al tempo:''Qual è la soluzione?'' Mi ha risposto:''Lasciami passare...''
Italijanski citat iznad u prevodu: Pitao/la sam vreme:''Koje je rešenje?'' Odgovorilo mi je:''Pusti me da prođem...''


-Ono što silno isčekujem trenutno jeste decembar,zimski raspust,Božić i Nova godina,a da ne zaboravim i novi lap-top.Odbrojavam svakog dana,ostalo je još 41 dan do zimskog raspusta,kupovina dekoracija i svega što spada pod Božićem i Novom godinom je kod mene već počela i sad ne mogu da dočekam decembar,uvek izaberem pogrešan tajming. ☺ Ponestalo mi je inspiracije za postove,iako imam ideja na pretek,nije sve dovršeno i čak sam neke postove i otkazala.U poslednje vreme se više i raspisujem na blogu nego što ustvari i pišem neki tematski,isplanirani post.Divim se onima što uspeju u jednom mesecu da objave po petnaest postova,dok meni neku granicu stvara od 7 do 10 postova.Takođe divim se nekom ko može da jednu najobičniju sitnicu sprovede u ceo post i o tome da diskutuje čitavo vreme. ☺ Ovo upravo što pišem nema veze sa vezom,već sam skrenula sa teme,ali sam počela da volim pisanje o random stvarima iako mi je doduše i ponestalo tema.Ushićena sam što dolazi 2017. godina i verujem da će biti bolja nego ova,na proleće verovatno idem u Pariz,možds odemo i do Srbije.Imam puno planova i ciljeva i planiram da tu godinu učinim jednom od najboljih.


-Volela bih i da u 2017. budem mnogo više aktivnija i posvećenija blogu s obzirom da ove godine nisam imala priliku i što je bila nekako previše užurbana i stresna.Nedostajaće mi jesen,svake godine je sve lepša i lepša.Ove godine je vreme bilo sasvim odgovarajuće i lepo,nije mnogo padala kiša,uglavnom je bilo sunčano i prijatno što je učinilo jesen najboljom i moram priznati da je bilo lepše nego letos. ☺ Od sada ću se definitivno više truditi oko svega i nadam se da ću na kraju postići neki svoj cilj.Samo mi treba motivacije i volje,kao i da se dovoljno naspavam hehe. ☺


-Ne znam odakle ovakav random post,grizla me je savest što nisam ništa objavila nedelju dana i imala sam osećaj da nešto moram pod hitno da postavim. 

-U komentarima ostavljajte još neke ideje i vidimo se u sledećem postu. ♥



субота, 5. новембар 2016.

A letter to my future self


-Draga ja,Elena iz budućnosti,

Pre nego što uspeš da zatvoriš ovu stranicu,imam neke stvari da podelim sa tobom.
Želim da znaš,ako budeš uopšte nekad ovo pročitala bilo da je u pitanju godinu dana ili pak pet,da si jedna veoma posebna,ekscentrična i iskrena osoba nasuprot tome što ponekad možeš biti tvrdoglava i lenja.Nadam se da ćeš,kako bude vreme odredilo,makar do kraja školske godine pričati nemački razgovetno i da ćeš ispuniti svoj cilj da malo više vremena posvetiš jednom hobiju koji si u poslednje vreme pomalo zapostavila,a to je crtanje,jer kao što i sama verovatno znaš,oduvek si bila taj tip deteta koje bi na kraju ostalo umazano farbom ili bojicama.Kada se pronađeš u lošoj situaciji i ma koliko god se ta situacija činila kao smaks sveta,zapamti da je to ipak samo trenutak na koji ćeš,pretpostavljam,zaboraviti uskoro.Takođe nadam se da ćeš uskoro savladati i preći preko svoje stidljivosti i da ćeš moći da kažeš nešto,a da se pritom pre toga ne razmišljaš pola sata da li to da ustvari izgovoriš i ako ne probaš,nikad nećeš znati.Sve što ti se do sada izdešavalo te je dovelo do ovog momenta,sve slagalice su se uklopile i svi putevi imaju savršenog smisla.Možda ti je ovo za sada već upalo u oko pošto znam da ne možeš da izdržiš,a da ne pročitaš nešto što si napisala u prošlosti. ☺
Zanemarite škrabopis ;)

-Verujem da ti se trenutno puno stvari događa što je naime dobro samo nemoj izgubiti trag za onim najbitnijim ili za onim što je ustvari vredno trošenja vremena.Zapamti da ne može sve biti mirno more (kakva metafora) već da će se tu i tamo naći poneka oluja koja će prodrmati tvoj brod.Budi sigurna u svoje odluke kako se posle ne bi kajala i kako bi ti sve što si uradila,ne bi bilo glupo.Kada si tužna,zapiši svoje misli na papir,napravi planove,izađi na svež vazduh.Takođe ne moraš uvek biti najozbiljnija osoba na svetu koja pokušava da bude odrasla i zrelija,budi fer prema sebi i slobodno se zabavi i ne dopusti da te išta brine u tom trenutku.Samo polako,sve što ti se čini nemogućim,nije.Potrebno je samo malo više truda i strpljenja,kao i volje.Imaš dovoljno vremena da radiš ono što voliš,tako da prestani da se štresaš (već sam počela nemački da ubacujem).Divim ti se,divim se osobi kakva si postala i nastavi da razbijaš.Naravno,uvek ćeš biti ta awkward osoba,ali ipak šta je tu je,možda i naučiš da je to ustvari dobra osobina iako i nije baš. ☺ Nastavi sa redovnim učenjem i domaćim,sav napor i trud će jednog dana isplatiti.

Možeš ti to.
Tvoja mlađa verzija Elena,05.11.2016. ☺


-Juče mi je nešto iskrslo tako da nisam mogla da objavim taj post planiran za juče,a bio je stvarno dobar i jako mi je krivo što nisam imala prilike da ga do kraja završim tako da sam danas morala nešto drugo da napišem.Ovo jeste veoma drugačije i ovaj post mi ni ne menja toliko raspored,jer je ionako stajao već dva meseca u planeru kao ideja za sporedne postove. ☺ Nadam se da vam se dopada i mi se vidimo u sledećem postu. ♥



среда, 2. новембар 2016.

#Ellie's monthly challenge! November


-Spadam u onu kategoriju koja voli izazove.Ne izazove kao što se viđaju na youtubu,već izazove u smislu prave definicije te reči.Volim sebe svakodnevno da izazivam i da neke stvari ponekad uradim na skrooooooz besmislen način,jer ako ćemo iskreno,bolje je nekad uraditi nešto poprilično drugačije nego živeti u onom dosadnom svetu u kom se zaista ništa zanimljivo ne dešava.Ja ću,počevši od sada,svakog meseca objavljivati po ovakav post i ujedno će ovo biti moj novi serijal kog sam se poprilično spontano setila dok sam,jednom prilikom iz frižidera vadila mleko i planiravši da tada sebi napravim cornflex,izvela neki delimično neobičan pokret rukom i na kraju sam završila radeći sve suprotno ili bolje reći naopako. ☺  Da to malo bolje definišem;naime,levom rukom sam sipala mleko dok sam desnom držala činiju,potom sam držala kašiku u levoj ruci i nogom sam zatvorila vrata.I tada mi je prosto palo na pamet da bih mogla nešto uraditi na internetu da i sama izazovem ljude da ponekad urade nešto čudno.Cele večeri sam sebi dala do znanja da je ovo ustvari zabavno i trudila sam se da menjam ulogu ruku i nogu ako kontate. ☺ I tako dok sam celu ideju preradila i malo bolje isplanirala,nastao je i zvaničan post.
-Nadam se da ćete i vi,ujedno sa mnom pokušati da ispunite neke od ovih izazova koje sam pripremila i da ćete makar da se potrudite.Nemojte ovo shvatiti kao nešto detinjasto,samo pokušavam biti originalnija ovom pomišlju i da jednostavno zadržavam ljude zauzetim koncentrisanjem na izazov.


-Kao prvo sačuvajte sliku iznad i pokušajte svaki izazov da završite do kraja ovog meseca i ako možete,slikajte se u tom trenutku i na kraju mi sve pošaljite i pišite reakcije ostalih. ☺ A sada ću vam ja malo jasnije pojasniti svaki od prethodno navedenih izazova:

Izazov broj 1: Uglavnom neophodne su dve osobe za ovaj izazov.Uzmite veliku flašu napunjenu vodom ili nekom drugom tečnošću i pijte dok u međuvremenu druga osoba stoji pored vas i vi morate da pijete vodu sve dok vam ta osoba ne kaže stop.Znači mogli bi ste i ostatak života provesi pijući vodu (šalim se) ☺

Izazov broj 2:Mislim da je ovo nepotrebno objašnjavati,ali ipak ću objasniti.Dok pada kiša (iliti sneg-kod mene piše da će padati sneg sledeće nedelje) pokušajte da uhvatite kapljicu u trenutku i napravite jednu prelepu sliku.

Izazov broj 3:Ovo je takođe pretty self-explanatory tako da...U suštini uzmite neku random knjigu,ne mora biti neka debela od 500 strana,može i od 200 i celu pročitajte naopako.

Izazov broj 4:Ovaj deo nisam u potpunosti protumačila što znači da sledi detaljno objašnjenje. ☺ Naime uzmite dve strane iz sveske i izaberite jednu jesenju tumblr rečenicu i ispišite je na te dve strane koristeći svoj lični Handwriting tj. rukopis i trudite se da ne bude onaj koji koristite u školi,već neki malo više upadljiviji i unikantniji i slikajte.

Izazov broj 5:Cosy socks on i vlačite se po kući.To bi trebalo da bude poenta ovog izazova.Znači,puzite iz sobe u sobu i time obiđite celu kuću.

Izazov broj 6:Ovo sam ustvari ukrala sa interneta i činilo mi se toliko zanimljivim da nisam mogla,a da ga ne stavim.. ☺ Naime kupite najobičnije pakovanja orea i svaki oreo otvorite pojedinačno i uklonite šlag sa unutrašnje strane i umesto šlaga stavite pastu za zube. ☺ Nakon toga vaše pakosne poslastice stavite u činiju i dajte nekom i gledajte njihove reakcije. 

Izazov broj 7:Eh,ovo možda zvuči malo preglupo,ali zabavno.Mene bi lično,pratio blam kad bih ovo uradila,verovatno sedećih godinu-dve tako da ću se osećati veoma ekstravagantno povodom ovoga,ali pokušaću.Uglavnom,idite u poslastičaru,knjižaru,prodavnicu sladoleda i pitajte da li prodaju kolače/knjige/sladoled.I to sa sledećim pitanjem:''Imate li možda sladoled?'' ☺

Izazov broj 8:Možete USRED kuće uzeti neku vidljivu tečnost i jednostavno je razliti svuda po podu i pored toga uzeti neke zanimljive jesenje dekoracije tipa lišća,bombona ili čak i sveća i tako ostavite da stoji ceo dan. ☺

Izazov broj 9:Zbog sledećeg izazova bi možda mogli i sebi da napravite račun sa kreditom tako da bi ipak bilo bolje da pozovete vašeg poznanika sa skrivenog i promenite glas na tih nekoliko sekundi.

Izazov broj 10:I poslednji,ali ne i najlakši jeste da probate da poližete lakat dok istovremeno recitujete naglas azbuku ili abecedu.Zvuči krajnje nemoguće,ali vredi pokušati.

-Ja ću se truditi da takođe sve izazove odradim i do kraja meseca se vraćam sa obaveštenjima.Molim i ostale da mi se pridruže,jer bih ipak volela da svi ispoštuju moj trud i moje lude ideje. ☺ Takođe ako bi svako mogao da napravi collage u toku rađenja ovih izazova i stavite ovu sliku iznad na instagram i čekirajte ono što ste uradili i tagujte me little.ely. ☺



-Uživajte u izazovima i mi se čitamo u sledećem postu. ♥ Takođe,ovaj post sam trebala objaviti 1.novembra,a ja ga objavljujem upravo sad 2.novembra u jedan ujutru,jer sam se toliko rastegla da nisam mogla da ga objavim pre ponoći....
Ellie ♥